Iako su procurili dokumenti zapravo “nacrti”, a ne i konačna verzija, iz njih se mogu iščitati sve najvažnije odrednice. Pfizer je prilično agresivan pokušavajući zaštititi detalje svojih međunarodnih sporazuma o cjepivu protiv COVID-19. Ali ovdje je kopija. Dokument koji je ovdje objavila je Albanija u siječnju 2021. godine.
Prije svega, napominjemo da su troškovi izrade ugovora vrlo visoki i njihova izrada traje dugo (ciklusi pravnog pregleda). Pfizer, kao i sve tvrtke, razvija standardizirani obrazac sporazuma i koristi ih s relativno malim prilagodbama u različitim zemljama. Ti bi poslovi trebali biti povjerljivi…Ali kao što ćete vidjeti, postoji dobar razlog zbog kojeg se Pfizer borio da sakrije detalje.
Što se tiče samog proizvoda, sporazum ne obuhvaća samo proizvodnju cjepiva protiv Sars-COV-2 i njegovih mutacija, već i bilo koji “uređaj, tehnologiju ili proizvod koji se koristi za primjenu ili za poboljšanje upotrebe ili učinka” cjepiva.
Ako ste se pitali zašto je ivermektin spriječen, to je jednostavno zato što im posao s Pfizerom ne dopušta da izbjegnu ugovor, koji kaže da čak i ako se pronađe učinkovit lijek za liječenje Covid-19, ugovor se ne može otkazati. Možete li zamisliti milijune doza plaćenih i osuđenih na uništenje ako bi postojao učinkovit i jeftin tretman?
Opskrba cjepivom
“Pfizer neće preuzeti nikakvu odgovornost za propuštanje isporuke doza u skladu s predviđenim datumima isporuke. I takav neuspjeh neće dati kupcu nikakvo pravo da otkaže narudžbe za bilo koju količinu proizvoda.”
“Pfizer će odlučiti o potrebnim prilagodbama broja ugovornih doza i rasporeda isporuke zbog kupca (…) na temelju načela koja će utvrditi Pfizer (…) kupac će biti obvezan prihvatiti svaku reviziju.”
Da budemo jasni, “kupac se odriče svih prava i pravnih lijekova koje može imati prema zakonu”, pa će stoga trpjeti posljedice neispravnih proizvoda i/ili proizvoda koji nedostaju ako bi se to dogodilo. Jedini način za opoziv je dokazati proizvodni nedostatak.
“Radi veće jasnoće, kupac neće imati pravo odbiti proizvod na temelju zahtjeva za uslugu, osim ako proizvod materijalno ne udovoljava specifikacijama ili proizvodnim standardima.” Međutim, imajte na umu da je to teško dokazati jer se postupak proizvodnje još nije ni stabilizirao.
“Ovaj je sporazum iznad bilo kojeg lokalnog državnog zakona.”
Pogledajmo sada što bi moglo zanimati pravnike
“Kupac priznaje da dugoročni učinci i učinkovitost cjepiva trenutno nisu poznati i da mogu postojati štetni učinci cjepiva koji trenutno nisu poznati.”
Osim toga, postoje klauzule u vezi s mogućnošću otkaza, ali u svakom slučaju kupac nema gotovo ništa što se može smatrati bitnim materijalnim kršenjem ugovora (čak i u slučaju neučinkovitosti cjepiva ili u slučaju ozbiljnih/smrtonosnih nuspojava), dok Pfizer to lako može učiniti ako ne ostvari vrijednost svog novca ili ako smatra da je to potrebno. Drugim riječima, ugovor je jednostran…
Kupac se ovime obvezuje obeštetiti, obraniti i preuzeti sve odgovornosti na Pfizeru i njegovim podružnicama (…) kao rezultat tužbi, zahtjeva, pravnih radnji, gubitaka, štete, odgovornost, kazne, troškovi i izdaci … Svijet se okrenuo naopako, kažete?
Država kupac mora braniti Pfizer
“Pfizer će obavijestiti kupca o gubicima za koje traži nadoknadu. Nakon takve obavijesti, kupac će odmah preuzeti provođenje i obranu takvih odštetnih zahtjeva u ime “Pfizera”. Međutim, Pfizer će se imati pravo braniti, a kupac će platiti sve gubitke, uključujući, bez ograničenja, pravne troškove i druge nastale troškove.
Pfizer osigurava da će dotična država platiti za sve
“Troškovi, uključujući odvjetničke honorare i troškove nastale u vezi sa zahtjevom koji bi mogao ispunjavati uvjete za naknadu, kupcu će se nadoknađivati tromjesečno.”
Zemlja otkupiteljica gotovo je u potpunosti odgovorna i odriče se svakog prava na imunitet. Pfizeru mora pružiti potpunu imunitet od svih zahtjeva i gubitaka, mora ga provesti u skladu sa zakonskim ili regulatornim zahtjevima, a samo Pfizer može odlučiti koju razinu zaštite smatra dovoljnom.
Osim toga, u vrijeme kada će se zdravstveni podaci pojedinca sve više objavljivati i proučavati, povjerljivost sa strane laboratorija ne gubi na vrijednosti. Stoga je svaki primatelj dužan štititi podatke i ugovore s Pfizerom te će “povjerljive podatke otkriti samo onim svojim predstavnicima koji trebaju znati takve povjerljive podatke kako bi ispunili svoje obveze prema ovom sporazumu”. Ugovor teoretski mora ostati povjerljiv 10 godina. U teoriji ovo ostavlja vrijeme da vidite kako dolaze nuspojave i zaštitite se od njih.
Ovaj je ugovor jednostavno zastrašujući i stavlja države u milost i nemilost Pfizera. Milijarde naručenih doza isporučit će se bez ikakvog načina za države da prekinu opskrbu. Jedini način raskida ugovora je dokazivanje proizvodnog nedostatka, što je gotovo nemoguće. Proces proizvodnje nije stabiliziran pa je nemoguće dokazati da cjepiva ne bi bila usklađena. Pfizer ima ukupan imunitet i nije čak odgovoran za neučinkovitost svojih cjepiva ili za pojavu nuspojava, kratkoročnih ili dugoročnih. Uključeni iznosi takvi su, a rizici za države toliko preveliki da je sada lako razumjeti zašto ne postoji farmakovigilanca. Izvođenje velikih studija o nuspojavama cjepiva značilo bi pucanje sebi u nogu, jer bi morali platiti sve posljedice.
Država će stoga učiniti sve kako bi minimalizirala, sakrila, porekla bilo kakve nuspojave kako bi izbjegla kazneni progon i morala platiti Pfizer. Države su se očito stavile u službu laboratorija na štetu zdravlja svog stanovništva.
Preostaju tri pitanja
– Mogu li vlade, pa i Hrvatska, nakon što su potpisale ovakve ugovore s Pfizerom, nametnuti obvezno cijepljenje kako bi se mogla vršiti kontinuirana isporuka cjepiva?
– Zašto je država pristala na potpisivanje takvih ugovora?
– Kada i na koji način će odgovorni za ovo izaći pred narod i biti izvedeni pred lice pravde, te platiti za teror nad vlastitim narodom?
DIJELITE DA SVI VIDE!!! ZAUSTAVIMO CIJEPLJENJE!!!
Нема коментара:
Постави коментар